Svetlomer je vrlo koristan istrument, koji vas u najvećem
broju situacija oslobađa pogađanja koja blenda i ekspozicija
odgovaraju datoj situaciji. On ima fotoosetljivi element kojim se
meri količina svetlosti i na osnovu nje se određuje kako podesiti
fotoaparat za snimanje. Postoje dva načina merenja količine
svetlostii. Prvi je merenje svetlosti koja je odbijena od objekta
snimanja prema fotoaparatu i to je nječešće korišćen metod. Drugi
je direktno merenje svetlosti koja dolazi sa izvora. Ovaj se ređe
koristi, jer je neprecizniji i zahteva dodatna preračunavanja.
No, ponekad je neizbežan.
Da bi se pravilno merilo, svetlomer se mora prilagoditi
filmu. Podešavanje je isto kao i na fotoaparatu - jednostavno na
odgovarajućem brojčaniku podesite koja je osetljivost filma koji
koristite za snimanje.
Svetlomer ima skalu na kojoj je prikazana izmerena količina
svetlosti. Zbog velikog opsega, skala je najčešće podeljena na
dva podopsega, jedan za slabije osvetljenje, a jedan za jače.
Menjanje opsega se izvodi pritiskom odgovarajućeg dugmeta
prilikom merenja.
Uperite svetlomer prema objektu snimanja i očitajte vrednost
koju je izmerio. Tu vrednost sada treba da naneste na brojčanik
na kućištu svetlomera (najčešće u obliku prstena. Kada podesite
ovu vrednost na drugoj strani prstena ćete videti dva niza
brojeva jedan ispod drugog. Jedan niz predstavlja otvore blende a
drugi dužinu ekspozicije. Svaki naspramni par predstavlja dobru
kombinaciju blende i ekspozicije za izmereno osvetljenje. Koju
ćete kombinaciju izabrati zavisi od drugih potreba, dubinske
oštrine, neophodne dužine ekspozicije i sl. Izabrane vrednosti
podesite na fotoaparatu.
Merenje svetlomerom zahteva malo prakse. Lako vam se može
desiti da pogrešnim usmeravanjem svetlomera izmerite osvetljenje
na pogrešnoj površini. Ovo se posebno lako može dogoditi ako je
kompozicija veoma kontrastna. U takvim slučajevima se obezbedite,
vršite merenje više puta, čak posebno na kontrastnim površinama i
koristite srednje izmerenu vrednost.