Peđa Supurović, beležnica RSS Feed

Peđa Supurović, beležnica

Predrag Supurović - ideje, komentari, pogledi, razmišljanja…

Podrška za Wordpress na srpskom jeziku

Blogujete na sopstvenoj instalaciji Wordpress-a, neko vam je to sve lepo instalirao i podesio i sad je zapelo? Engleksi jezik vam je slab, a forum za podršku Wordpress-a pretrpan i ne snalazite se. Malo sakriveno, ali u okviru Wordpress portala postoji poseban deo za podršku na srpskom jeziku.

Ovo je počelo da radi relativno skoro i nastalo je nastalo je zalaganjem i trudom koje je uložo Milan Dinić iskusni bloger i korisnik Wordpressa. Milan je inače poznat kao čovek koji je uradio i održava zvaničan prevod Wordpress-a na srpski jezik.

U okviru srpskog odeljka naći ćete praktično sve što vam je potrebno da instalirate Wordpress na srpskom jeziku, a to nisu samo datoteke sa prevodom već i kompletna instalacija Wordpress-a koja je već podešena da sadrži srpski jezik. Naravno sva uputstva oko instalacije su postavljena na sajt a nedavno je počeo da radi i forum za korisnike Wordpress-a sa srpskog govornog područja.

Teme na forumu su podeljene u četiri grupe: Problemi, Dodaci i podešavanja, Lokalizacija i Ostalo. Na tom mestu ćete uvek pronaći kvalitetnu pomoć za probleme koje imate sa ovim popularnim programom za blogovanje. Posećenost još uvek nije velika jer malo ljudi zna da da sve to postoji, ali da ćete dobiti kvalitetnu pomoć, to je sigurno.

Milan je izgleda skroman a i stidljiv pa nije preduzimao neke napadne metode da ispromoviše ovaj servis, ali mu svakako treba pružiti podršku jer je njegov rad na srpskom prevodu znatno unapredio srpsku blogersku scenu.

  • E-mail this story to a friend!
  • Facebook
  • Google
  • Digg
  • del.icio.us
  • Technorati
  • LinkedIn

Radikalno tamanjenje spamera

U ovih 16 - 17 godina koliko se aktivno bavim problemom spama, uvek sam zagovarao da je obrazovanje glavni metod da se spam suzbija, smatrajući da dobar deo spama nastaje iz neznanja. Međutim, kako vreme prolazi, spam ne jenjava, već postaje sve agresivniji i masovniji, praktično je postao ozbiljan biznis. Kriminalan, ali biznis. Po nekim ocenama, u ovaj posao se već uključio i organizovani kriminal koji se do sada bavio “prljavijim” poslovima.

Kako i ne bi kada po nekim statistikama, svaki dvanaesti spam uspeva da napravi prihod.

Koliko je spam veliki problem najbolje govori statistika. Po procenama između 70 i 80% svih imejl poruka koje putuju Internetom su u stvari spam. Nije teško zamisliti koliko je to traćenje resursa.

Ali, izgleda da se protiv spamera ne može boriti finim metodama nego je neophodna gruba sila.

Najefikasniji antispamerski metodi su razne “crne liste”, prosto se vodi evidencija o spamu, u tome pronalaze zakonitosti i serveri koji se procene kao izvori spama ili rizični, bivaju “isključeni” sa Interneta. Isključivanje nije stvarno već se na serverima i čvorištima na vitalnim delovima Interneta blokira saobraćaja sa računara koji su na crnim listama i tako oni bivaju izolovani i onemogućava im se internet komunikacija.

To nije dovoljno, jer spameri se koriste svim mogućim sredstvima da zaobiđu zamke. U poslednje vreme, najveći deo spama potiče iz mreža zombija. To su uglavnom računari koji su na neki način zaraženi trojancima koji preko Interneta dobijaju komande iz centrale i šalju email onako kako im se naredi. Tako svaki računar koji je povezan na Internet, a nije obezbeđen od trojanaca, može da postane vrlo opasan izvor spama koji je teže izolovati. Pravog počinitelja je teže otkriti, jer on ne spamuje direktno nego posredno komandujuži svojoj mreži zombija koji su rasuti po celom svetu.

Međutim, nekada se borba sa spamerima svodi i na prilično banalan fizički nivo. Svojevremeno sam imao običaj da govorim da je za spamer najbolji lek bejzbol palica, ne misleći naravno ozbiljno, ali izgleda da neki nemaju problem za primenu i takvih metoda.

Ruski stil - po kratkom postupku

U julu 2005. godine u svom stanu je pronađen mrtav jedan od tada najpoznatijih ruskih spamera, Vardan Kušnir. Ubijen je mnogostrukim udarcima tupim predmetom u glavu. S obzirom da je njegov identitet bio poznat i da je on nedvosmisleno bio kralj spama u to vreme pretpostavlja se da je upravo spamovanje povod za njegovo ubistvo, jer je on i primio veći broj pretnji ubistvom upravo zbog spama. Neko je, izgleda, svoju pretnju sproveo u delo.

Slično je prošao još jedan ruski spamer, Aleksej Tolstokožev. On je u oktobru prošle godine takođe pronađen mrtav u svojoj kući. Ovaj put ubistvo je izvedeno sa nekoliko hitaca iz pištolja od kojih je jedan ispaljen u njegov u glavu u maniru egzekucije na ruski način, karakterističnom za naručena ubistva. I ovo ubistvo se povezuje sa spamerskom delatnošću ubijenog. On se bavio reklamiranjem viagre i tehnika za povećanje penisa i smatra se da je on sam stajao iza 30% spama na ovu temu, koristeći veliku mrežu računara zaraženih trojancima. Procenjeno je da je samo u 2007. godini od spama zaradio preko dva miliona dolara.

Na zapadu se to ipak radi finije

Firma McColo je antispamerima već duže vreme poznata kao izvor spama i to ne mali. Istraživanja su pokazala da ovaj spamer pokriva 50% ukupnog svetskog spama. Ali, zbog raznih uglavnom pravnih zavrzlama, niko im nije mogao ništa. Zanimljivo je da je i ova spamerska operacija ima poreklo u Rusiji.

Tako je bilo dok grupa volontera koji stoje iza sajta www.hostexploit.com, nije napravila opsežno istraživanje koje je obuhvatilo aktivnosti upravo firme McColo, i pokazala njen sadržaj firmi Hurricane Electric, provajderu koji je bio najveći partner firmi McColo, i preko koga je najveća količina spama slata u svet.

Nakon toga Hurricane Electric je odlučio da je za njih bolje da prekinu partnerstvo sa McColo pre nego što taj izveštaj bude predočen javnosti. To su i učinili.

Pre nešto više od nedelju dana, 11. novembra, McColo je ostao bez internet linka, praktično je direktno fizički isključen sa Interneta. Trenutni rezultat je bio da je zaista protok spama opao za 50 procenata, kao što je i procenjeno. Pogledajte grafikon koji to nedvosmisleno pokazuje. McColo je isključen u 16:30 a na slici se jasno vidi kako tada količina poslatog spama naglo počinje da opada.

SpamCop statistika u mmentu isključenja McColo sa Interneta

SpamCop statistika protoka spama u momentu isključenja McColo sa Interneta

Dobijena bitka ne znači i dobijen rat

Ne treba se baš mnogo radovati ovom uspehu, koji je bez sumnje veoma značajan, jer se radi o samo jednom spam operateru koji je isključen sticajem okolnosti, uložene velike energije javnosti i antispam aktivista i neobično kooperativne uloge nekoliko velikih internet provajdera. Inače to nije tako. Internet provajderi nerado izlaze u susret u ovakvim situacijama, ali su valjda zbog vrlo jasnih i nedvosmislenih dokaza o zaista masovnom spamovanju popustili.

S druge strane, spameri su veoma kreativni u pronalaženju novih načina da nastave sa svojim aktivnostima. Između ostalog, oni sebi mogu da priušte da angažuju najbolje stručnjake da im to omoguće. I sam McColo je, samo nekoliko dana nakon “velikog isključenja”, uspeo da se zaobilaznim kanalima vrati na Internet i nastavi spamovanje. Doduše to je potrajalo samo 24 časa, ali ipak je pokazao da ga nije tako lako isključiti.

Ono što je naročito važno, to je da javnost, korisnici interneta, postanu svesniji šta je spam, da ga prepoznaju i onemogućavaju u svakoj prilici. Spameri zarađuju upravo na tome što spam uspeva, zato je potrebno da ljudi budu upućeniji da lako prepoznaju spam i da ne nasedaju na njega, jer će to doneti direktno smanjenje zarade spamerima i time im spam učiniti manje interesantnim.
S druge strane, korisnici treba da od svojih internet provajdera zahtevaju preduzimanje mera da se spam predupredi i naročito da se preduzimaju mere protiv spamera koji budu identifikovani.

Kako stvari stoje kod nas

Najkraće rečeno - nije dobro. S obzirom da smo malo tržište, nismo naročito interesantni svetskim spamerima, mada nas ne zaobilaze. Ali domaći spam cveta. Dobrim delom, domaći spam čine ljudi koji u stvari i ne znaju da spamuju. Njima je obično dovoljno skrenuti pažnju da sprovode nedozvoljene radnje i time se sa spamom završava.

Međutim, postoje i opasniji oblici svesnog spmovanja. Interesantno je da to često rade ljudi koji imaju pristup resursima akadameskih institucija, najčešće studenti, ali neretko su to i sami profesori na našim univerzitetima. Slede domaće firme koje ili direktno spamuju (kod nas se otvoreno nude na prodaju nelegalne liste imejl adresa) ili čak plate nekoga da spamuje umesto njih (i takve usluge nije teško pronaći i platiti). Nažalost, ni državne institucije ne prezaju od korišćenja spama, valjda smatrajući da su njihove informacije toliko važne da one imaju pravo da ih pošalju kome god žele.

Paradoks je da kod nas postoji Zakon o oglašavanju koji vrlo jasno definiše spam kao nedozvoljenu radnju i predviđa prilično oštre kazne, a da se, istovremeno, domaći spameri skoro i ne trude da sakriju svoj identitet. Za skoro svaki domaći spam vrlo je lako utvrditi poreklo i identitet pošiljaoca.

Najveći problem su, naravno, internet provajderi, koji, osim retkih izuzetaka ignorišu problem spama, a neki čak i štite svoje korisnike koji spamuju. Domaći korisnici Interneta to često osete na svojim leđima, kada im ne uspeva da pošalju imejl poruke, jer su one odbijene pošto je njihov provajder stavljen na crnu listu zbog spamovanja ili neke druge zloupotrebe od strane njegovih korisnika. A da vas ubace na crnu listu nije dovoljno da pošaljete jedan spam, već je kriterijum da proizvodite spam ili činite neke druge nedozvoljene aktivnosti u dužem vremenskom periodu. Samim tom što naši provajderi dospevaju na crne liste, pokazuju da ne vode mnogo računa o tome da sprečavaju spam koji stvaraju njihovi korisnici, jer, ponavljam, da biste dospeli na listu kao spamer, zaista morate da budete spamer - tu se ne dospeva slučajno ili zbog nečije loše procene.

Sve što je potrebno da se spam suzbija je da se postojeći zakon sprovodi i preduzimaju efikasni postupci za one koji taj zakon ne poštuju.

I na kraju jedno pitanje za vas: Spamujete li?

  • E-mail this story to a friend!
  • Facebook
  • Google
  • Digg
  • del.icio.us
  • Technorati
  • LinkedIn

Kako da tuđim sajtovima oborite rejting na internet pretraživačima

Mislite da to ne može? U stvari je vrlo lako, ako ispunjavate samo jedan preduslov - imate veliki sajt sa dobrim rejtingom.

Jedan od bitnih činilaca za utvrđivanje rejtinga sajta je to koliko ima kvalitetnih spoljnih linkova, dakle linkova sa drugih sajtova koje pretraživači već cene kao kvalitetne i dobro ih rangiraju. Što više takvih linkova imate, to je bolje po vas.

Kvalitetne spoljne linkove je najteže ostvariti. To ne možete postići tako što ćete sami obilaziti dobro kotirane sajtove i ostavljati linkove na njih. Oni i jesu dobri zato što to ne dozvoljavaju, već nude isključivo kvalitetan sadržaj, a to znači i kvalitetne linkove u okviru sadržaja. To znači da na takvom sajtu po pravilu ne možete tek tako da ostavite link već morate da ostavite neki kvalitetan sadržaj, članak, informaciju i da u okviru toga stavite i svoj link kao relevantan izvor. Više o SEO (optimizaciji za internet pretraživače) i vrednosti linkova pročitajte u članku Kako promovisati svoj blog.

Kad se Vlasi dosete

Vlasnici nekih takvih sajtova su se dosetili da bi mogli da ostvare dodatni prednost nad drugima tako što će da kontrolišu linkove ka drugim sajtovima. Ono što im je palo na pamet je jednostavno: samo će da pretraživačima stave do znanja da linkove koji vode van sajta ne uzimaju u obzir. To se radi tako jednostavno kao što je staviti rel=”nofollow” u kod linka. Ta komanda pretraživaču znači da zanemari link, da ga ne istražuje, niti da tu vezu ubraja u obračun rejtinga.

Šta se ovim postiže? Pa prosto, ako imate ogroman sajt, koji ima visok rejting, vaši linkovi ka drugim sajtovima tim sajtovima podižu rejting. Zanemarivanjem linkova ka drugim sajtovima njima značajno skidate rejting time što im ga više ne dajete. To znači da vaš sajt dolazi u veliku komparativnu prednost u odnosu na njih.

Ova tehnika je, prema sadašnjim pravilima indeksiranja sadržaja na pretraživačima, potpuno ispravna i prihvatljiva.

Ovo vam, naravno, ne govorim zato što mislim da to treba raditi. Baš naprotiv, uveren sam da onima koji su u poziciji da to urade uopšte nije potrebno da im ja na to ukažem, ali jeste potrebno vlasnicima manjih sajtova koji u celoj ovoj stvari u stvari ispadaju oštećeni.

To zaista radi u praksi

Ako mislite da ovo ne pali, prisetite se halabuke koja je nastala kada je Wikipedia uradila baš to - postavila nofollow na sve izlazne linkove. Posledice je vrlo brzo svako mogao da na pretraživačima. Odjednom, na sve iole opštije ključne reči, ne prvi, nego prvih nekoliko rezultata su bili sa Wikipedia sajta. Do tada, Wikipedia je uvek bila u vrhu rezultata, ali su ispred nje na pretraživačima bili sajtovi koju si bili relevantniji. Jednim tako jednostavnim potezom, Wikipedia nije je sebi podigla rejting, ali ga je oborila svima ostalima i tako sebi stvorila odličnu poziciju.

Ubrzo zatim slično se dogodilo i kod nas. Gojko Vujović, vlasnik foruma EliteSecurity, nije mnogo oklevao da isto uradi i na svom forumu i vrlo brzo na veliki broj ključnih reči koje se tiču informacija na srpskom jeziku, njegov forum je postao prvi. I do tada, upravo zahvaljujući visokom rejtingu, EliteSecurity je uvek bio u vrhu rezultata, ali su prednost ipak imali drugi sajtovi koji su bili relevantniji. Sticajem okolnosti, veštački postignut poziciju na pretraživačima EliteSecurity nije dugo zadržao, pošto je uz ovo, Gojko primenio i još neke druge tehnike da sebi isposluje bolji rejting, ali koje nisu bila u skladu sa pravilima pa je njegov forum žestoko penalizovan i već duže vreme ima značajno snižen rejting. (Napomena: videvši ovaj članak, Gojko me je obavestio da je uklonio nofollow iz teksta poruka, više o tome u komentaru.)

Da li je važniji moral ili sticanje koristi?

Zbog čega mislim da ovakvo ponašanje nije u redu i da bi administratori pretraživača to morali da uzmu u obzir? Pre svega zato što se radi o manipulaciji - koristi se sopstvena pozicija da se direktno utiče na poziciju drugih sajtova. Uz to krši se osnovni princip u pretraživanju, a to je da se korisniku ponudi najrelevantiniji mogući sadržaj na njegov upit.

Kvalitetan rezultat pretrage je uvek prioritet, a naročito prema rejtingu pojedinačnih sajtova. Kada na nekom sajtu neko ostavi članak koji je visoke vrednosti, dakle informativan i koristan i u tom članku ostavi linkove koji su takođe deo informacije i pri tom visoko relevantni izvori, niko ne bi smeo da tu relevantnost opovrgava, a naročito zato da izvorima uskrati kvalitetan i vredan spoljni link. Cela poenta u indeksiranju sadržaja na Internetu se upravo zasniva na takvim visoko relevantnim linkovima, i petljanje sa tim znači ništa drugo do manipulaciju pretraživača da visokokvalitetnom sadržaju da manji rejting.

Primetićete paradoks - dok većina spamera nastoji da potpuno irelevantne sadržaje pretraživačima predstave kao relevantne, ovo je sušta suprotnost, neko se trudi da tuđe relevante sadržaje predstavi kao nerelevante, da bi stekao komparativnu prednost u odnosu na njih.

Pored toga radi se o čistoj zloupotrebi. U situaciju da se ovako ponašaju dolaze sajtovi koji su svoj rejting izgradili zahvaljujući trudu, volonterskom i nesebičnom zalaganju upravo svojih korisnika. Oba navedena sajta Wikipedia i EliteSecurity predstavljaju internet zajednice, mesta gde se ljudi okupljaju i pune sajt gomilama korisnih informacija. Sadržaj tih sajtova ne stvara niko drugi nego upravo korisnici. Oni za to nisu plaćeni, a kao satisfakciju dobijaju upravo povratni link. Baš te informacije su sajtove i učinile toliko visoko rangiranim na pretraživačima.

Mnogima je bila motivacija da informacije postave na ove sajtove bilo upravo to što mogu da svoj sajt navedu kao izvor informacije i tako dobiju kvalitetan povratan link. Oni sajtu doprinesu informacijom koja će podići rejting tog sajta, a zauzvrat deo tog rejtinga dobiju za sebe preko povratnog linka. To je bio sasvim ispravan i razuman princip koji je funkcionisao sve dok se neko nije polakomio i izigrao sve te ljude. Odjednom, uskraćeni su za taj mali deo kolača rejtinga koji su sami izgradili i koji potpuno zaslužuju.

Uskraćeni su čak i oni sajtovi čiji vlasnici nisu direktno doprinosili sadržajem ali su dozvoljavali da se informacije sa njihovih sajtova uzimaju i koriste bilo u celini bilo kao izvorni materijal da bi neko drugi napravio saržaj na Wikipediji i EliteSecurity forumu, i to je bilo sasvim u redu, dok je kao protivusluga, dobijan povratni link. I njima je to ukinuto.

Praktično, ova dva sajta su opelješila svoje korisnike, uzeli su im ono najvažnije i najvrednije: kvalitetne informacije, potpuno raspolažu tim informacijama, a autorima i izvorima informacija ne daju ni mrvicu od veoma velike vrednosti koja je tako stvorena.

Zbog toga vodite računa i nemojte se lako zagrejati za ideju učešća u besplatnim projektima od opšteg značaja. Biće sa vama fini dok im ne donosite određeni nivo koristi a posle toga im postajete nebitni. Mnogi su se zbog ovakvih postupaka Wikipedije i EliteSecurity foruma razočarali i potpuno prestali da učestvuju u tim projektima, i to upravo oni ljudi koji su mnogo doprineli da ti sajtovi postanu to što jesu danas, a koji su na tako kvaran način izigrali svoje korisnike.

Za šta je u stvari namenjen nofollow

Osnovna definicija namene nofollow atributa je u tome da na taj način vlasnik sajta može pretraživaču da naglasi da taj link on nije uneo ili odobrio, to jest da nije siguran šta se tamo nalazi te da je najbolje da pretraživač taj link zanemari, kako ne bi napravio štetu sajtu na kome se link nalazi.

U kom smislu štetu? Ako taj link vodi na sajt koji pretraživač već ima na crnoj listi zbog zloupotreba, to će imati negativan uticaj na rejting sajta na kome je link pronađen.

Ovo je namenjeno za sajtove koji imaju sadržaj koji unose sami korisnici, a koji nije ozbiljno moderisan. Najbolji primer za to su komentari na blogovima, koji su često otvoreni tako da i anonimni posetioci mogu da upišu svoje mišljenje o članku a to ostavlja prostora da spameri pišu komentare samo zato da bi u njih smestili link ka svom sajtu. Vlasnik bloga može sve linkove u komentarima da unapred označi sa nofollow i tako predupredi štetu koja može da nastane ako on na vreme ne primeti i ukloni nepoželjne linkove.

Pored ovoga nofollow se koristi da se pretraživač navede koje interne sadržaje na samom sajtu ne treba da tretira. Važno je da pretraživač pronađe i indeksira relevantan sadržaj sajta, a neke sporedne, nevažne sadržaje treba da zanemari. Takvi sadržaji su recimo obrazac za slanje poruke vlasniku sajta, obrazac za registraciju i prijavu na sajt, na blogovima to su strane koje mogu da budu protumačene kao dupliran sadržaj (obično strane koje prikazuju članke koje pripadaju istoj kategoriji ili imaju isti tag) i slično. Na taj način vlasnik sajta može pretraživaču da pomogne, naglašavajući šta na samom sajtu ne treba da uzima u obzir, i da se tako rejting koji sajt ima kontrolisano rasipa na unutrašnje strane.

Zaključak

Dakle, vodite računa i o tome kako vi koristite nofollow ali i kako ga drugi sajtovi koriste. Njih ne možete sprečiti da vam uskrate zasluženi povratni link, ali zato možete da im uskratite svoj sadržaj koji im je preko potreban da bi održavali postignuti rejting.

  • E-mail this story to a friend!
  • Facebook
  • Google
  • Digg
  • del.icio.us
  • Technorati
  • LinkedIn

Rastanak

Zora rudi.
Mesec bledi u svetlosti,
nestaje za njim i moja ljubav.

Hvala ti na nežnosti noćašnjoj,
devojko.

Ime ti zaboravih,
uskoro ti ni lik neću znati,
neću te se sećati.

Sad idem.
Dan me [...] Continue Reading…

  • E-mail this story to a friend!
  • Facebook
  • Google
  • Digg
  • del.icio.us
  • Technorati
  • LinkedIn

Kad se neko rodi s darom…

Neki dan sam sa kolegom komentarisao šou Operacija trijumf, i u priči o dobrim pevačima setih se jedne devojčice, Bjanke Rian (Bianca Ryan) čije sam video snimke prošle godine [...] Continue Reading…

  • E-mail this story to a friend!
  • Facebook
  • Google
  • Digg
  • del.icio.us
  • Technorati
  • LinkedIn

Nezajažljivost na besplatan domen

Znate li onaj vic:
Došao čovek na pijac, na tezgu sa orasima pa upita seljaka: “Pošto je jedan orah?”. “Ma džabe, uzmi slobodno” dobija kao odgovor. “Odlično, dajte mi onda [...] Continue Reading…

  • E-mail this story to a friend!
  • Facebook
  • Google
  • Digg
  • del.icio.us
  • Technorati
  • LinkedIn

Dodajte ikonicu svom blogu

Primetili ste verovatno da neki blogovi imaju naročite ikonice ispred adrese u veb čitaču. Takva sličica se zove favicon, a namena joj je da učini sajt prepoznatljivijim. Ne samo [...] Continue Reading…

  • E-mail this story to a friend!
  • Facebook
  • Google
  • Digg
  • del.icio.us
  • Technorati
  • LinkedIn

Najzagađeniji grad u Srbiji

Dolazi zima, period kada Užice postaje najružniji i najzagađeniji grad u Srbiji. Kada počne sezona grejanja, pomešaju se čađ, izduvni gasovi i magla koja štipa za oču, davi pluća [...] Continue Reading…

  • E-mail this story to a friend!
  • Facebook
  • Google
  • Digg
  • del.icio.us
  • Technorati
  • LinkedIn

Stari grad, Užice - zapadne zidine


  • E-mail this story to a friend!
  • Facebook
  • Google
  • Digg
  • del.icio.us
  • Technorati
  • LinkedIn

Koliko je opasno zračenje wireless opreme?

Često se postavlja pitanje koliko je opasno zračenje wireless opreme i da li je zdravo provoditi dugo vremena u njenoj blizini. Ovo naročito brine ljude koji imaju wireless uređaje [...] Continue Reading…

  • E-mail this story to a friend!
  • Facebook
  • Google
  • Digg
  • del.icio.us
  • Technorati
  • LinkedIn
Page 1 of 712345sledeća »sledećaposlednja »